Pacifist i antimilitarist po uvjerenju, Benjamin Britten skladao je Ratni rekvijem na narudžbu festivala kojim je popraćeno posvećenje katedrale u Coventryju u Engleskoj, izgrađene na mjestu zdanja srušenoga bombardiranjem u Drugome svjetskom ratu. Izabrao je tradicionalni latinski tekst mise za mrtve te ga isprepleo s devet pjesama o ratu engleskog pjesnika Wilfreda Owena, poginulog u Prvome svjetskom ratu u Francuskoj. Opsežan izvođački aparat čine vokalni solisti (sopran, tenor, bariton), dječji zbor, mješoviti zbor, simfonijski i komorni orkestar, pri čemu komorni orkestar prati intimnije ozračje stihova engleskog pjesnika u tumačenju tenora i baritona, dok su sopran, zborovi i 'veliki' orkestar namijenjeni latinskom dijelu Rekvijema. Udružene snage nastupaju zajedno samo jednom: pred kraj djela, kada se spajaju prije posljednjeg Requiem aeternam.
Suprotstavljanje potresnih Owenovih stihova o razornosti, beznađu i uzaludnosti rata s latinskim tekstom mise za mrtve koji nudi utjehu u vječnoj svjetlosti i pokoju, zaogrnuti skladateljevim u oratorijskoj tradiciji utemeljenim izričajem, podsjetnik su i upozorenje svima, onda i sada.
U veljači sljedeće godine navršava se 60 godina od prve izvedbe Ratnog rekvijema Benjamina Brittena u Hrvatskoj. Upriličili su je solisti Hilda Hoelzl, Mitja Gregorač i Vladimir Ruždjak, Dječji zbor, Zbor i Simfonijski orkestar tadašnje Radio-televizije Zagreb 3. veljače 1964. u Koncertnom studiju Istra. Samo dvije godine nakon praizvedbe u Coventryju u Engleskoj (u kojoj je sudjelovao i sam skladatelj), tu zagrebačku izvedbu predvodio je maestro Pavle Dešpalj.
Od tada, djelo se u Hrvatskoj izvelo svega nekoliko puta, dijelom zbog bremenitosti poruke koju nosi, a dijelom i jer je riječ o složenom ostvarenju golemog izvođačkog aparata koji nosi posebne organizacijske i produkcijske zahtjeve. Stoga je i ova najnovija izvedba, koja udružuje soliste i čak četiri zbora hrvatskih Muzičkih akademija s Dječjim zborom, Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a pod vodstvom maestra Tomislava Fačinija, osobit događaj, i osobit zaziv za mirom u kojem su ovakvi događaji, kao i sam život, jedino mogući.
