Dubrovačko-Neretvanska Županija

City of Dubrovnik

Dubrovnik

Email

email

Phone number

phone

Website

website

facebook

twitter

instagram

youTube

Croatia

It was at the beginning of the 50s, when there were many theatrical and musical events springing up all over Europe, that the Dubrovnik Summer Festival was founded. However, the idea of harmonizing the renaissance and baroque atmosphere of Dubrovnik and the living spirit of drama and music, actually derived from the intellectual way of life of the city itself, from its living creative tradition, which has bestowed upon Croatian cultural and scholarly history, especially in theatre and literature, many great names and works, and kept it continually in touch with contemporary currents in western Europe.

The works of Marin Držić, Nikola Nalješković, Ivan Gundulić and Ivo Vojnović were to become a mainstay of the drama programme, then, while with the understanding of the idea of the importance of ambience, which is the principal distinguishing feature of the Dubrovnik Festival, the specific theatrical values of the wider Croatian dramatic heritage gradually became revealed, as did the adaptability of the classics of European dramatic art to the squares, palaces, towers and parks of Dubrovnik. Above all Shakespeare, but also Goldoni, the Greek tragedians, Molière, Corneille and Goethe became yardsticks of the traditionalist nature of the festival. As early as 1952 director Marko Fotez, the prime mover behind the group of enthusiasts who started up the Festival, put on Hamlet at the Lovrjenac Fort, which soon became an ideal setting for this drama known throughout the world. Equally attractive were the performances of Goldoni's Fishermens Quarrels in the old city harbour, renaissance comedies and mystery plays taking place in the city squares (called after Gundulić, Bunić and Držić), Goethe's Iphigenia, staged in Gradac Park by Croatias greatest director Branko Gavella, and Vojnović's The Trilogy of Dubrovnik, an emblematic work about the fall of the Dubrovnik Republic, staged in the authentic rooms of the Rectors Palace, Sponza Palace and Gruž summer residence.

The ambience determined not only the repertoire but also the organization of the Festival, and most of the performances were performed by the Festival Drama Ensemble, composed of the best Croatian actors. There were also guest appearances that enhanced exclusiveness of the event including the Piccolo Teatro from Milan with Strehler's staging of The Servant of Two Masters, the Old Vic with Zefirelli's Romeo and Juliet, the Greek National Theatre from Athens with Aeschylus' Prometheus Bound, the Stadttheater from Basel with Dürrenmatt's Play Strindberg, directed by the author, Ronconi's legendary staging of Orlando Furioso, the London Prospect Theatre Company with several productions by Toby Robertson, and the Teatar Stary from Krakow with Wajda's The Idiot; Hamlet has been played by prestigious actors such as Derek Jacobi and Daniel Day Lewis. In the early seventies the unconventional dramatic forms were gradually introduced, with groups like the Schumann Bread and Puppet Theatre, the Amsterdam Dogtroep, Els Comediants from Barcelona, the Compagnie Ferrucio Soleri and La Mama Theatre from New York taking part. But the key modernistic excursions of the Festival were still determined by shifts in the posited poetics of the setting, either by including works of contemporary writers like Bond, Brecht or Krleža, or by including new venues on the city map, over forty of them, where, in addition to the best Croatian directors, well known international artists such as Stuart Burge, Denis Carrey, William Gaskill and Jiři Menzel have also worked.
 
The Festival music programme was initially conceptualised as presentation of the best composers, soloists and orchestras from the country, but by the end of the fifties it had already grown into a real review of top solo artists and ensembles from all around the world. The high standard of performance in Dubrovnik was complemented by functional use of the attractive and acoustic buildings, particularly the Rector's Palace Atrium. In the early seventies special attention was paid to the music and concert programme conception, with larger number of representatives of new currents in music taking part, in addition to those who attempted to breathe new life into the old, especially Croatian, music. Among numerous artists who performed at the Dubrovnik Summer Festival, contributing to its prestige worldwide, it is difficult to single out anyone in particular. For the sake of illustration, when big orchestras are concerned, in addition to regular appearances of the Zagreb Philharmonic, let us mention the Czech Philharmonic, the Halle Orchestra, the French Radio Orchestra, the Suisse Romande Orchestra, the RAI Symphony Orchestra from Turin, philharmonic orchestras from London, Vienna, Dresden, Berlin, Moscow, Warsaw, St Petersburg, and the Cincinnati Symphony; among chamber and vocal ensembles the Beethoven Quartet, Borodin Quartet and Prokofiev Quartet from Moscow, the Lasalle Quartet and Juilliard Quartet from New York, the Amadeus Quartet from London, the Parrenin Quartet from Paris, the New Vienna Quartet and Alban Berg Quartet from Vienna, the Virtuosi di Roma, the Zagreb Soloists, the Lucerne Festival Strings, the Academy of St Martin in the Fields, the Vienna Boys, the Beaux Arts Trio from New York, the Prague Chamber Orchestra and many others. Among piano soloists taking part were Svyatoslav Richter, Vladimir Ashkenazy, Nikita Magaloff, Van Cliburn, Martha Argerich, Rudolf Firkusny, Alexis Weissenberg, Aldo Ciccolini, Claudio Arrau, Mihail Pletnov and Ivo Pogorelić, flutist James Galway, violinists Henry Szeryng, Leonid Kogan, Isaac Stern, David Oistrakh, Viktor Tretiakov, Zlatko Baloković and Uto Ughi, as well as cellists Rostropovich, Navarra, Janigro and Tortellier. Great singers like Nicolai Gedda and Monserrat Caballe have also performed at the festival, as well as star performers like Duke Ellington, Dizzy Gillespie and Ravi Shankar.

The history of operatic performances began in 1951, when the Sarajevo Opera made a guest appearance with five of its productions. The period up to 1963 was characteristic of guest appearances mainly of opera houses from the then state, but also of the search for venues suitable for staging of operas. In 1964 the first festival opera production Monteverdi's The Coronation of Poppea, directed and conducted by Lovro Matačić, was put on in front of the Rector's Palace. However the best way of getting Dubrovnik and the opera together was found in 1971, and chamber operas, mostly comic, have been staged in the atrium of the Rector's Palace since. In addition to the festival performances of works by Monteverdi, Pergolesi, Caldara, Cimarosa, Salieri, Telemann or Galuppi, the practice of having guest opera performances continued, including those by the Opera of the Croatian National Theatre from Zagreb, the Teatro Massimo from Palermo, the Piccolo Teatro Musicale from Rome, the Phoenix Opera from London, and the Moscow Chamber Music Theatre. The Festival's history also notes several exclusive operatic events like the performance of Kelemen's Apocalyptica, or the attempt to reconstruct one of Jarnović's operas, as was the project Abroad and at Home.
 
Ballet and dance have also been welcome guests at the Dubrovnik Summer Festival, which was confirmed by the series of famous names and groups presenting their projects on the terrace of the Revelin Fort. Alongside the best local troupes, choreographers and soloists, Dubrovnik has been visited by Merce Cunningham, Jerome Robbins, Alvin Ailey, Glenn Tetley and Martha Graham and their companies, the Twentieth Century Ballet of Maurice Bejart, the American Ballet Theatre, the London Festival Ballet, the Harkness Ballet, the Antonio Gades troupe, the ballet of the Hungarian State Opera, and ballets from the cities of Parma, Antwerp and Adelaide.

Dubrovnik, Croatia

Dubrovnik Summer Festival

Festival

Approved

English

Javna ustanova u kulturi „Dubrovačke ljetne igre“ sa sjedištem u Dubrovniku jednom godišnje, od 10. srpnja do 25. kolovoza, priređuje kazališnu i glazbeno-scensku manifestaciju od nacionalnog značenja i interesa za Republiku Hrvatsku.

Manifestacija Dubrovačke ljetne igre utemeljena je još 1950. godine kada su diljem Europe nastajala brojna kazališna i glazbena događanja. Osnivač i vlasnik neprofitne ustanove u kulturi je grad Dubrovnik. Izvori financiranja su državni proračun, proračun Dubrovačko-neretvanske županije, proračun Grada Dubrovnika, prihodi ostvareni vlastitom djelatnošću te prihodi od sponzorstva, zaklada, fondacija i donacija. Igre zapošljavaju 25 djelatnika te oko 200 sezonskih djelatnika i volontera.

Unutarnje ustrojstvo Ustanove
Ustanova ima pet odjela:

- Ured ravnateljice i intendanta
- Financijska služba
- Pravna i kadrovska služba
- Služba za marketing i odnose s javnošću
- Tehnička služba

 
Upravno vijeće 
Ustanovom upravlja Upravno vijeće koje ima tri člana koji se imenuju iz reda uglednih kulturnih i umjetničkih radnika. Dva člana imenuje Gradsko vijeće Grada Dubrovnika, a jednog člana iz svojih redova biraju stručni radnici Ustanove. Mandat člana Upravnog vijeća traje četiri godine.

dr. med. Damir Čokljat, predsjednik
dr. med. Sanja Mlinarić Vrbica
Doris Lepeš Matić 

 
Festivalsko vijeće
Vijeće Igara je stručno-savjetodavno tijelo Igara koje ima sedam članova. Članovi Vijeća su ministarica kulture, gradonačelnik Grada Dubrovnika, župan Dubrovačko-neretvanske županije te četiri člana iz redova istaknutih umjetnika i uglednih kulturnih djelatnika koje imenuje ministrica kulture. Vijeće donosi program i financijski plan Igara, prati njihovo ostvarenje, razmatra i usvaja izvješće o ostvarivanju programa koje podnosi intendant odnosno izvješće o ostvarivanju financijskog plana koje podnosi ravnateljica.

dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture, predsjednica Vijeća 
Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika
Nikola Dobroslavić, župan dubrovačko-neretvanski
Frano Matušić
Sanja Putica
Tomislav Zajec
Dubravka Šeparović Mušović

 
Statut Javne ustanove u kulturi DLJI
Ustanova je javna ustanova Grada Dubrovnika koja kroz djelatnost u kulturi organizira i ostvaruje tradicionalni kazališni i glazbeno-scenski ljetni festival, te priređuje glazbene, dramske, operne, baletne, lutkarske, literarne, likovne, filmske i ostale kulturne priredbe i manifestacije tijekom cijele godine. Dokument u pdf-u preuzmite ovdje. 

 
Vizija i misija 
Vizija koja inspirira i definira djelovanje Dubrovačkih ljetnih igara do 2020. godine glasi:

Dubrovačke ljetne igre bit će prepoznate kao glavni producent visokokvalitetnih kulturnih događanja u gradu Dubrovniku, kao vodeća kulturna institucija u Hrvatskoj i kao jedan od pet najistaknutijih europskih kulturnih festivala. Zasnovane na bogatoj i živoj baštini Ustanove i Grada, Igre će ustrajati na ambijentalnosti, suodnosu tradicije i modernosti, i suodnosu lokalnog – nacionalnog – inozemnog. Igre, kao mjesto stvaranja, susreta, ideja i novih projekata će promovirati Dubrovnik kao sjecište hrvatskoga i svjetskoga duha i kulture.

Misija:

1. Podići razinu recentne kazališne proizvodnje utemeljene na ideji propitivanja baštine i univerzalnih vrijednosti dramskog pisma kroz prizmu ambijentalnog teatra;

2. Pokazati najbolje iz recentne europske i svjetske kazališne i glazbene produkcije u Dubrovniku;

3. Podići razinu kulturne raznolikosti;

4. Podići razinu kulturnog turizma, kroz propitivanje i unapređenje ideje kulturnog turizma, osobito u glazbenom programu;

5. Rastvoriti pitanje ambijentalnosti i baštine. Dubrovnik baštini bogatu tradiciju  kojom se treba kritički baviti i u skladu s tim valja pronaći izvore u materijalnoj i nematerijalnoj baštini, obraćajući se i novoj ambijentalnosti; 

6. Razvijati suradnju stranih i domaćih glazbenika uz kontinuirano razvijanje repertoara i potencijala domaćih umjetnika i domicilnih ansambala;

7. Učvrstiti koprodukcijski model u dramskom i glazbenom programu;

8. Njegovati tradiciju vlastitih produkcija u izvedbi festivalskog dramskog ansambla;

9.  Uvesti praksu oblikovanja multidisciplinarnih programa, kako u dramskom, tako i glazbenom programu, te u umrežavanju obaju programa u suvremenom izričaju, uz inovativne pristupe i korištenje novih medija i tehnologija; 

10.  uključiti se u europske i međunarodne kulturne mreže i projekte uz podršku međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija u ostvarivanju programa te osigurati financijske potpore iz novih izvora;

11.  razvijati edukativne programe u cilju intenzivnijeg uključivanja javnosti u umjetničke programe, kao što su  razgovori, radionice, tematske tribine, okrugli stolovi, namjenski programi za djecu i mlade, kreativne radionice za djecu i mlade, organiziranje masterclasseva za mlade umjetnike iz hrvatske i međunarodne zajednice.

spacer
Od samih početaka...
Dubrovačke ljetne igre utemeljene su početkom pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, u vrijeme kada su diljem Europe nastajala brojna kazališna i glazbena događanja.

Međutim, zamisao o spajanju renesansnog i baroknog ugođaja Dubrovnika sa živućim duhom drame i glazbe zapravo je proizašla iz intelektualnog načina življenja samoga grada, iz njegove kreativne tradicije koja je obogatila hrvatsku kulturnu i znanstvenu povijest, pogotovo u sferi kazališta i znanosti, iznjedrivši brojna velika imena i djela, i omogućivši joj neprekidno praćenje suvremenih trendova u zapadnoj Europi. Djela Marina Držića, Nikole Nalješkovića, Ivana Gundulića i Iva Vojnovića postala su okosnicom dramskog programa. Potom su se, zahvaljujući spoznaji o važnosti ambijentalnosti koja predstavlja osnovnu značajku festivala, postupno otkrivale posebnosti kazališnih vrijednosti šireg hrvatskoga dramskog naslijeđa, kao i mogućnost ambijentalnog sažimanja klasičnih europskih dramskih djela s trgovima, palačama, tvrđavama i parkovima Dubrovnika. Tradicionalni karakter festivala odredila su ponajprije djela Shakespearea, ali i Goldonija, grčkih tragičara, Molièrea, Corneillea i Goethea. Spiritus movens grupe zaljubljenika koji su osnovali Festival, Marko Fotez, već 1952. godine postavlja Hamleta na tvrđavu Lovrjenac, koja ubrzo postaje poznata u svijetu kao idealan scenski prostor za ovu predstavu. Podjednako atraktivne postaju Goldonijeve Ribarske svađe u Staroj gradskoj luci, renesansne komedije i crkvena prikazanja na gradskim trgovima (koji su imena dobili po Gunduliću, Buniću i Držiću), Goetheova Ifigenija koju je u parku Gradac postavio najveći hrvatski redatelj Branko Gavella, te Vojnovićeva Dubrovačka trilogija, amblematsko djelo o padu Dubrovačke Republike uprizoreno u autentičnim prostorima Kneževa dvora, palače Sponza, te ljetnikovca u Gružu.

Ambijent je određivao ne samo repertoar festivala već i njegovu organizaciju, pa je većinu predstava izvodio Festivalski dramski ansambl sastavljen od najboljih hrvatskih glumaca, ali je bilo i gostujućih predstava koje su doprinosile ekskluzivnosti festivala. Tako su u Dubrovniku nastupili Piccolo Teatro iz Milana sa Strehlerovom postavom Sluge dvojice gospodara, Old Vic sa Zefirellijevom režijom Romea i Julije, Grčko narodno kazalište iz Atene s Eshilovim Okovanim Prometejem, Gradsko kazalište iz Basela s Dürrenmattovom predstavom Play Strindberg u režiji autora, Ronconijeva legendarna predstava Orlando Furioso, Prospect Theatre Company iz  Londona s nekoliko predstava koje je režirao Toby Robertson i Teatar Stary iz Krakowa s Wajdinim uprizorenjem Idiota. Hamleta su glumili velikani poput Derek Jacobija i Daniel Day Lewisa, a početkom sedamdesetih festival se počeo otvarati prema nekonvencionalnim dramskim formama te su na festivalu nastupile kazališne družine kao što su Schumann Bread and Puppet Theatre, Amsterdam Dogtroep, Els Comediants iz Barcelone, Compagnie Ferrucio Soleri i La Mama Theatre iz  New Yorka. Ipak, moderni kazališni izleti su i dalje bili određeni pomacima unutar poetike scenskih prostora, bilo da se radilo o uvrštavanju u program djela suvremenih autora poput Bonda, Brechta i Krleže, ili o ucrtavanju na zemljovid grada novih scenskih prostora, čiji je broj dosegao četrdeset, na kojima su, uz ponajbolje hrvatske redatelje, djelovali poznati umjetnici iz inozemstva među kojima su Stuart Burge, Denis Carrey, William Gaskill i Jiři Menzel.

Glazbeni je dio programa na početku imao za cilj predstavljanje najboljih domaćih skladatelja, solista i orkestara, ali je već koncem pedesetih godina festival postao domaćinom najuglednijim solistima i ansamblima iz cijelg svijeta. Visokoj kvaliteti izvedbe u Dubrovniku doprinijela je funkcionalna uporaba atraktivnih i akustičnih građevina, pogotovo atrija Kneževa dvora. Početkom sedamdesetih izuzetna se pozornost poklanja koncipiranju glazbe i koncertnih programa, koje su sve češće izvodili predstavnici novih glazbenih trendova, ali se također nastojalo oživjeti ranu, pogotovu hrvatsku glazbu. U mnoštvu velikih umjetnika koji su nastupili na Dubrovačkim ljetnim igrama, osiguravši im međunarodnu reputaciju, teško je izdvojiti bilo koga posebno. Kada su u pitanju veliki orkestri, ilustracije radi, uz redovite nastupe Zagrebačke filharmonije, spominjemo Češku filharmoniju, Halle orkestar, Orkestar francuskoga radija, Orkestar Suisse Romande, Simfonijski orkestar RAI iz Torina, Londonsku, Bečku, Dresdensku, Berlinsku, Moskovsku, Varšavsku i St. Petersburšku filharmoniju, te Simfonijski orkestar Cincinnatija. Među brojnim komornim i vokalnim ansamblima nastupili su kvarteti Beethoven i Prokofjev iz Moskve, Lasalle i Juillard iz New Yorka, Amadeus iz Londona,  Parrenin iz Pariza, te Neues Wiener kvartet i Alban Berg kvartet iz Beča, kao i Virtuosi di Roma, Zagrebački solisti, Lucerne Festival Strings, Academy of St Martin in the Fields, Bečki dječaci, Beaux Arts Trio iz New Yorka i Praški komorni orkestar. Među brojnim solistima nastupili su pijanisti Sviatoslav Richter, Vladimir Ashkenazy, Nikita Magaloff, Van Cliburn, Martha Argerich, Rudolf Firkusny, Alexis Weissenberg, Aldo Ciccolini, Claudio Arrau, Mihail Pletnjov i Ivo Pogorelić, flautist James Galway, violinisti Henry Szeryng, Leonid Kogan, Isaac Stern, David Ojstrah, Viktor Tretjakov, Zlatko Baloković i Uto Ughi, te violončelisti Rostropovič, Navarra, Janigro i Tortellier. Na Igrama su nastupali veliki pjevači poput Nicolai Gedde i Monserrat Caballe, kao i velike zvijezde Duke Ellington, Dizzy Gillespie i Ravi Shankar.

Povijest opernih izvedbi vodi nas u 1951. godinu, kada je Sarajevska opera gostovala sa svojih pet produkcija. U razdoblju do 1963. godine na Igrama su uglavnom gostovale operne kuće iz nekadašnje države, a radilo se i na iznalaženju scenskih prostora pogodnih za opere. Godine 1964. je ispred Kneževa dvora postavljena prva vlastita festivalska operna produkcija. Bila je to Monteverdijeva Krunidba Popeje kojom je dirigirao Lovro Matačić. Međutim pokazalo se je da je za Dubrovnik najpogodnija operna forma komorna opera, te se od 1971. godine u atriju Kneževa dvora počinju prikazivati komorne, uglavnom komične opere. Usporedo s festivalskim produkcijama opera Monteverdija, Pergolsija, Caldare, Cimarose, Salierija, Telemanna i Galupija, nastavljeno je s praksom dovođenja gostujućih opera. U Dubrovniku su tako među ostalima nastupili Opera Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba, Teatro Massimo iz Palerma, Piccolo Teatro Musicale iz Rima, Phoenix Opera iz Londona i Komorno glazbeno kazalište iz Moskve. Povijest festivala također bilježi ekskluzivna operna događanja kao što su Kelemenova Apocalyptica, ili pokušaj rekonstruiranja jedne od Jarnovićevih opera u okviru projekta Doma i u buži.

Balet i ples bili su također rado viđeni na Dubrovačkim ljetnim igrama, koje su predstavile brojna poznata imena i ansamble uglavnom na taraci tvrđave Revelin. Pored najboljih domaćih baletnih ansambala, koreografa i solista, nastupili su i Merce Cunningham, Jerome Robbins, Alvin Ailey, Glenn Tetley i Martha Graham sa svojim ansamblima, Twentieth Century Ballet Maurice Bejarta, American Ballet Theatre, London Festival Ballet, Harkness Ballet, Antonio Gades Troupe, Balet Mađarske državne opere, te baleti iz Parme, Antwerpa i Adelaide.

hrvatski

DUBROVAČKE LJETNE IGRE

Dubrovnik Summer Festival / 約

Dubrovnik Summer Festivalについて詳しく見る